Milijarder i vlasnik Viktorijas sikreta finansirao najmonstuoznije čudovište u Holivudu: Njegov život je kao vrteška
Lesli Veksner, osnivač modne imperije i čovek koji je od male porodične radnje izgradio poslovno carstvo vredno milijarde dolara. Njegovo ime vezuje se za neke od najpoznatijih modnih brendova, filantropske projekte i institucije koje i danas nose njegov potpis.
Detinjstvo
Lesli Veksner rođen je 1937. godine u Dejtonu, u porodici ruskih Jevreja koja nije imala mnogo novca, ali jeste imala velike ambicije. Njegov otac Hari vodio je skroman krojački posao, dok je majka Bela radila kao nabavljač u robnoj kući.
Njegov pravi poslovni proboj dogodio se 1963. godine, kada je od tetke Ide pozajmio 5.000 dolara i otvorio radnju u predgrađu Kolumbusa. Ideja je bila jednostavna, ali veoma uspešna: prodavati pristupačnu odeću namenjenu mladim devojkama.
Godinama kasnije, 1982, kupio je posrnuli brend Viktorijas Sikret za milion dolara. U tom trenutku reč je bila o lancu sa svega šest prodavnica u San Francisku, ali ga je Veksner pretvorio u globalno prepoznatljiv modni fenomen.
Majka kao ključna figura i porodični odnos pun tenzija
Veksnerova majka Bela ostala je snažna figura u njegovom životu i kada je postao jedan od najmoćnijih ljudi u američkom biznisu. Kasnije je sedela i u upravnom odboru njegove kompanije, a 1989. godine njih dvoje zajedno su donirali prvi lični milion dolara jednoj poznatoj humanitarnoj organizaciji.
Ipak, odnos koji je spolja mogao da deluje kao bliskost i porodična odanost, vremenom je poprimio mnogo mračnije obrise. U jednom trenutku Veksner je šokirao javnost kada je podneo tužbu protiv sopstvene majke.
Detalji tog postupka nikada nisu do kraja rasvetljeni, ali je i sama činjenica da je do takvog obračuna došlo dovoljno snažno odjeknula u javnosti.
Jeziva ispovest o „demonu“ koji ga prati od detinjstva
Jedna od najneobičnijih i najuznemirujućih epizoda iz Veksnerovog života vezuje se za intervju koji je u avgustu 1985. dao novinarki Džuli Baumgold za jedan ugledni njujorški magazin.
Tokom razgovora, Veksner je bez zadrške govorio o tome da od četvrte godine živi sa dibukom, zlim duhom iz jevrejskog folklora, koji prema tom verovanju ulazi u čoveka i ne napušta ga.
„On me budi svako jutro, bode me, vuče i nikada mi ne da mira“, rekao je Veksner.
Milijarder je tada objasnio da ga upravo taj unutrašnji nemir tera da stalno kupuje nove kompanije, širi moć i nikada ne prestaje da radi. Kada ga je novinarka pitala kako taj demon izgleda, odgovorio je da izgleda baš kao on.
Tokom više decenija, Epstajn je stvarao veze sa poslovnim ljudima, političarima i akademicima. Među najvažnijim kontaktima bio je upravo Veksner, osnivač kompanije L Brands, imperije iza brendova Victoria’s Secret, Bath & Body Works i The Limited.
Upravo je Veksnerovo bogatstvo, prema navodima iz novootkrivenih dokumenata, pomoglo da se postave temelji Epstajnovog ulaska u krug svetske elite, među kojima se pominje i bivši izraelski premijer Ehud Barak.
Od Dalton škole do punomoćja nad Veksnerovim poslovima
Epstajn je sa Veksnerom povezan sredinom osamdesetih godina. U tom periodu bio je čovek bez završenog fakulteta, koji je kratko radio kao nastavnik u elitnoj njujorškoj školi Dalton, navodno uveličavajući svoje akademske kvalifikacije. Posle toga prošao je kroz Bear Stearns, gde je radio pod rukovodstvom Alana „Ejsa“ Grinberga, a potom je pokrenuo sopstvenu savetničku firmu.
Do 1986. upoznao je Veksnera, a samo pet godina kasnije dobio je potpuno punomoćje da deluje u njegovo ime. To mu je omogućavalo da potpisuje čekove, zapošljava ljude, uzima kredite i kupuje ili prodaje imovinu u Veksnerovo ime.
Dokumenti Ministarstva pravde, uključujući ugovor o kupovini i prodaji iz 1998. godine, kao i prateću zadužnicu i garanciju, pokazuju na koji način su između dvojice muškaraca sprovođeni prenosi imovine.
Kuća na Menhetnu kao simbol Epstajnovog uspona
Papiri pokazuju da je kontrola nad Veksnerovom kućom na adresi 9 East 71st Street na Menhetnu formalizovana kroz strukturisanu transakciju koja je uključivala zadužnicu od 10 miliona dolara i ličnu garanciju koju je potpisao Epstajn.
Ta nekretnina kasnije je postala njegova baza u Njujorku, ali i simbol njegovog sve većeg društvenog i finansijskog značaja.3
Tvrdnje iz sudskog podneska bez priloženih dokaza
U jednom sudskom podnesku koji je uključen u novootkrivenu Epstajnovu dokumentaciju nalazi se tvrdnja da je Virdžinija Đufre navodno rekla da su Veksner i Barak bili među muškarcima kojima ju je Epstajn podvodio.
U tom podnesku, međutim, nisu navedeni dokazi koji bi potkrepili tu tvrdnju. Ni Veksner ni Ehud Barak nisu optuženi za bilo kakvo krivično delo u vezi sa Epstajnom.
Prema mejlovima koje je objavilo Ministarstvo pravde, a koje su pregledali mediji, Epstajn je i nakon razlaza sa Veksnerom zadržao dovoljno društvenog prestiža i novca da nastavi da gradi veze sa uticajnim ljudima.
Njegovo ime se sada više od 1.300 puta pojavljuje u biblioteci dokumenata Ministarstva pravde o Epstajnu, često u mejlovima, iskazima i tužbama koje datiraju i dugo posle 2008. godine.
Među tim materijalima je i nedatirani nacrt pisma koje je Epstajn navodno namenio „Lesu“:
„Nikada, ni jednom, nisam uradio ništa osim što sam štitio tvoje interese. Mnogo ti dugujem, kao što, iskreno, i ti duguješ meni… Ti i ja smo imali ‘gang stuff’ više od 15 godina.“ Portparol Veksnera tvrdi da to pismo nikada nije stiglo do njega.
Novac koji je Epstajn navodno izvlačio od Veksnera tokom godina procenjen je na najmanje 200 miliona dolara. U memorandumu se navodi da je finansijer postepeno preuzimao kontrolu nad Veksnerovim ličnim finansijama „gotovo bez ikakvog nadzora“. Za čoveka koji je 2008. bio procenjen na oko 1,7 milijardi dolara, ni takav gubitak nije bio zanemarljiv.
Video: SVe o Epstajnovom ostrvu